Oduvijek sam obožavala ljeto, puno više od jeseni i zime no posljednjih sam godina zavoljela i to vrijeme u godini jer svako ima neku svoju čar. Nikad nisam voljela višeslojno odijevanje, posebno ne u usporedbi s nošenjem haljina, i ne moram ni govoriti da, koliko god mi je ljeti vruće, toliko mi je zimi hladno. Nema između, ili je prevruće ili se smrzavam i prsti su mi ledeni. No shvatila sam kroz godine da ni jedno godišnje doba nije savršeno a opet da svako ima nešto u čemu možemo uživati. I mislim da moramo prigrliti ono što nam pruža svako od njih.
Jesenska čarolija već je zavladala našim gradom i selima i obojala prirodu u predivne jesenske boje, žutu, zlatnu, crvenu... I mislim da su upravo boje jedan od glavnih razloga zašto sam se zaljubila u ovo godišnje doba. Osim toga, u listopadu slavim i rođendan pa se nekako osjećam kao da je ovo moje vrijeme. Vrijeme kad jedna era završava i započinje neka druga, u koju kročim godinu starija, ispunjenija i veselim se novim doživljajima i iskustvima.
Iza jeseni nam stiže zima i apsolutno najljepše vrijeme u godini a to je Božić. Neću sad brbljati o tome koliko obožavam to vrijeme obasjano svijetlima lampica jer svi koji me poznaju znaju da ga obožavam i ostavit ću tu temu za koji drugi put, bit će još prilika. No i sami nagovještaj Božića je dovoljan razlog da volim jesen.
Jesen nam donosi i novu sezonu serija. Veliki sam filmofil a obožavam pogledati i koju dobru seriju tako da uvijek kad nam dođe jesen istražim na webu što nas sve novo očekuje, odaberem svoje favorite i onda nestrpljivo iščekujem početak. Kako temperature padaju, jesen je idealno vrijeme za ušuškati se pod toplu dekicu ili još bolje, smjestiti se u nečiji zagrljaj, pijuckati kakao ili neki drugi topli napitak i pogledati nešto što volimo. Ljeti smo više vani jer nas lijepo vrijeme zove u prirodu pa je stoga jesen idealna za ovakve kućne aktivnosti i večeri u dobrom društvu.
Naravno, s jeseni nam stižu i kišna razdoblja kojima se veselim uvijek kad ne moram na posao s biciklom. Da, malo sam proturječna po tom pitanju, no općenito volim kišu. Posebno kad sam doma, na toplom i mogu uživati u zvuku rominjanja kiše po prozoru. Volim taj zvuk jednako kao što volim i zvuk morskih valova. Opušta me na neki neobjašnjiv način i jednostavno sam očarana kad god mogu uživati u njemu.
Volim jesen i zbog plodova koje nam velikodušno pruža. Ponajprije su to jabuke, grožde i svo ostalo voće koje stiže. I da ne zaboravim kestene. Obožavam ih pečene, unatoč tome što su mi ruke crne nakon njihova čišćenja pa bih mogla u dimnjačare. Moji su do ove godine imali ogroman voćnjak prepun finih domaćih jabuka ali i raznog drugog voća tako da je jesen za nas svake godine značila i veliku berbu, druženja uz finu hranu i puno smijeha. I sama pomisao na to koliko nam je lijepo bilo budi uistinu krasne uspomene iz djetinjstva.
Sjećam se i da sam kao mala uvijek nosila djedovu rusku kapu, odjenula bih bakin đemper i uvijek išla za njom po dvorištu, bez obzira na hladnoću i na kraju joj pomagala čistiti bundeve kako bismo od koštica radili ulje a naša ophodnja bi se završila kuhanjem bijele kave. Bila su to savršena jutra!
I kako onda ne voljeti jesen kad je toliko toga čemu se možemo veseliti? Sreća je u malim stvarima a takvih na jesen ima uistinu puno.
Autor: HappinessidHomemeade., Foto:AdinaVoicu/Pixabay