0,00  (0,00 kn)

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
22. veljače 2019.

Zašto sam protiv našeg obrazovnog sustava

Piše Ana Zibar
Školski sustav koji se i dan danas prakticira je odavno zastario, meni se osobno nikada nije sviđao, a sada mi se još manje sviđa kada bi i moje dijete trebalo proći taj isti način školovanja. Djeca su u današnjem školskom sustavu kao roboti i zato sam ja odlučila dobro razmisliti o odabiru škole za moje […]

Školski sustav koji se i dan danas prakticira je odavno zastario, meni se osobno nikada nije sviđao, a sada mi se još manje sviđa kada bi i moje dijete trebalo proći taj isti način školovanja.

Djeca su u današnjem školskom sustavu kao roboti i zato sam ja odlučila dobro razmisliti o odabiru škole za moje dijete jer smatram da obrazovni sustav djecu čini depresivnom i glupom na razne načine, kao što je na primjer da moraju biti dobri učenici kako bi imali dobru plaću, odnosno puno novaca... Ali ima ih još!

Što misliti, a ne kako misliti

Djecu se uči što misliti umjesto kako misliti jer se djecu usmjerava u jednom pravcu kako logički rasuđivati i učiti, ali samo u okvirima onoga što se može kasnije ocjenom ocijeniti. Djeca uče podatke i kasnije ih prezentiraju, ali u to rijetko ulazi analitika, kritičko rasuđivanje i logika. Stavovi nastavnika i udžbenika moraju postati i njihovi stavovi, bez obzira je li to smatraju istinitim i dobrim.

Djecu se uči i da se boje neuspjeha jer ih se konstantno tjera da uče kako bi sve položili, jer se pad smatra neuspjehom. Loše ocjene nadalje prouzrokuju prozivanje pred drugima i kazne, a djeca stvaraju strah i mržnju od neuspjeha.

Neuspjeh nije loša stvar

Po meni na neuspjeh treba gledati kao na još jedno životno iskustvo, kako se kasnije ne bi bojali riskirati i kako ne bi bježali od velikih pothvata, jer neuspjeh nije ništa tragično, nakon njega se samo treba podići i ići dalje.

Djeca se uče da ne slušaju svoje srce, a za razliku od odraslih, djeca su usko povezana s unutarnjim glasom koji dolazi upravo iz njihovog srca. S vremenom i taj glas nestaje jer se u školi radi ono što se mora, a ne ono što djeca žele i osjećaju.

Udaljavanje od srca

U školi je svako dijete u obavezi da radi ono što ne voli te da ulazi u obrasce školskog sustava i u klupe, a na taj se način udaljava od svog srca.

Od najmanjeg uzrasta škola propagira ideju i psihologiju masa o tome kako smo svi jednaki, ali ne i u moralnom smislu, već samo u načinu razmišljanja. U školi se mora pratiti mišljenje nastavnika, a svaka različitost je u većini slučajeva kažnjena nižom ocjenom od strane učitelja ili ismijana od strane drugih učenika.

Igranje je gubitak vremena

Svi znamo da u školi nema igre, mada djeca u igri uživaju i uz nju su sretniji, oni s vremenom igru počinju doživljavati kao nešto loše, nešto što ne daje rezultate, što nije produktivno i što se smatra trošenjem i gubitkom vremena. U školi se uči kako biti miran, ozbiljan, kako razmišljati o posljedicama i kako što prije nalikovati na odrasle.

Kada dijete krene u školu, svoje dane provodi u obvezama te ga se uči da će mu se to sve jednog dana vratiti kroz novac. Po meni je to krivo jer smatram da bi dijete trebalo stvarati i uživati u sadašnjem trenutku, a škola se treba gledati kao prolazno razdoblje.

Strogo prema cilju

Djeca u većini slučajeva idu strogo prema cilju jer misle kako nema sreće dok ne odrastu, a upravo na taj način zaboravljaju uživati u svakom trenutku djetinjstva i sadašnjosti.

Najvažnija stvar za djecu je imaginacija, a škola je uspješno potiskuje jer zatvara djecu u kutiju ne misleći na njihov um, duh i srce. Djeca moraju što više maštati kako bi jednog dana bila sposobna stvarati vizije za budućnost, a upravo te vizije će od njih napraviti uspješne ljude.

Uspjeh se povezuje s novcem

I zadnji po meni najgori način stvaranja depresivne djece je taj da se djecu uči da uspjeh povezuju s novcem! Znate onu: "Moraš biti dobar učenik kako bi kasnije imao dobru plaću...".

Pa ljudi dragi, svi smo mi okruženi primjerima najbogatijih ljudi na svijetu, koji nemaju završene vioke škole!!! A sustav i dalje propagira kako vam treba diploma jer morate postati korporativni robovi.

Živjeti život koji žele

Umjesto da djeca uče kako bi mogla živjeti život koji žele, kako bi stekla znanje i unaprijedila se, ona se uvjeravaju kako moraju učiti da bi imali novac, a ne ono što njime mogu stvoriti.

I upravo zbog svega ovog napisanog sve sam više u razmišljanju da za svoju djecu odaberem školovanje koje će ih u životu naučiti pravim vrijednostima, uz koje će postati znanjem bogatije osobe i u koje neće odlaziti s grčem u želucu.

Dugi životni period

Školovanje je jedan dugi životni period i najgore je ako ga dijete prolazi s mukom. Ja sam priznajem školu mrzila i nikada u mnogim stvarima nisam vidjela pravi smisao.

Školovala sam se kako sam morala, prvo osnovna, pa srednja ( u jednom momentu čak dvije srednje) i zatim faks koji će mi naravno omogućiti puno novaca, jer se to baš traži na našem tržištu - ali sve je to bilo krivo!!!!

Zatvaranje vrata

Sve sam to odrađivala jer moram, istovremeno zatvarajući mnoga vrata u sebi, koja sam teškom mukom nakon školovanja opet otvorila, a trebalo mi je punih 7 godina...

I to ja ne želi svojoj djeci! Želim da žive, sa osmijehom na licu, da vole svaki dan u kojem će naučiti nešto novo, nešto zbog čega će biti sretni, zbog čega će stvarati i na taj način si osigurati bogat život.

Najsretnije i najbogatije zemlje

A kako sam nedavno saznala da postoji i takva vrsta školovanja i da je to sustav školovanja najsretnijih i najbogatijih zemalja na svijetu, nisam puno dvoumila i razmišljala! I sada smo i dijete i ja mirni i s osmijehom na licu čekamo početak jednog novog poglavlja u njegovom životu.

Foto: geralt/PixaBay

14 comments on “Zašto sam protiv našeg obrazovnog sustava”

  1. Apsolutno se slažem s vama i mislim da djeca ne bi trebala kroz cijelo školovanje čekati vikend i nove praznike i i da ☹ idu u školu. Škola bi trebala biti jedan jako sretan period nečijeg života, a ne noćna mora.

    1. Upravo tako! Za time i ja idem. Naravno da moramo učiti i nije sve igra u životu, ali možemo učiti i na drugačiji način, posebno djeca <3

  2. Svaka čast! U potpunosti se slažem sa napisanim, a vama i vašem školarcu želim sve najbolje. Uživajte!

  3. Moja sestra ide u peti razred i moji roditelji se potpuno slazu s vama pa su mislili nas upisati u waldorfsku skolu pa traze na internetu dali se moze upisat u waldorfsku skolu posto je peti razred

  4. Slažem se s napisanim. Kako i sama radim u dječjem vrtiću, mogu potvrditi da se ovakvi oblici odgoja i pristupa prema djeci započinje već tada (posebice u manjim sredinama u kakvoj i radim). Djecu predškolce se bespotrebno straši sa školom i "ozbiljnosti" koja je potrebna kako bi se u istoj bilo uspješno...
    Dok opet s druge strane ima popriličan broj djece i roditelja koji su sasvim zadovoljni trenutnim školskim sustavom što pokazuje kako je zaista potreban različit pristup svakom djetetu s obzirom na inteligencije i interese koje posjeduje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ako ste propustili

Fiksni tečaj konverzije €/kn: 7,53450
Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross