Ovaj tekst pišem povodom dana očeva na koje itekako treba obratiti pažnju. Koliko god se mame stavljale u prvi plan, tate su ti kojima jednako tako treba skinuti kapu jer bez njih to ne bi bilo to. Oni su naša desna ruka <3
Ja sam jako sretna i ponosna što imam tatu koji je uvijek bio tu kad mi je trebalo i koji je i dalje sastavni dio mog života u svim segmentima.
Tata je uvijek bio i ostao moj kralj, koji je za svaki problem u kratkom roku našao riješenje i koji je bio moje glavno utočište i sigurnost. Danas kada sam mama i kada i ja sama imam djecu, on je i dalje tu kada god je potrebno i za moju djecu bi napravio sve.
Zbog čega me i ne čudi što je mojoj djeci uz njihovog tatu deda glavni uzor. I biti ću najsretnija ako budu imalo kao on jer znam da će onda biti uspješni u životu i da im ništa neće faliti.
Što se tiče mog Bojana kao oca imam samo riječi hvale. Takav otac se rijetko rađa! Moja djeca ga obožavaju, ponekad čak i više nego svoju mamu, zbog čega često znam biti pomalo ljubomorna.
Bojan je tata koji sve dužnosti roditeljstva obavlja zajedno sa mnom bez ikakvih razlika ili povlastica. Od prvog dana je bio uz svoju djecu. Bio je prisutan na oba poroda, budio se noćima, hranio, prematao, a sada kada su veći tu je za obilje igre i uskače kada god zaškripi.
Sretna sam i ponosna što je upravo on otac moje djece, a kada vidim osmijeh na njihovom licu dok je s njima ne treba mi ništa više.
I zato ovim putem želim zahvaliti i svom tati i tati svoje djece na svemu što pružaju meni i mojoj djeci i želim reći da sam presretna što postoje. Život bez njih ne bi bio potpun i voljela bi da svi na ovom svijetu imaju tatu kakvog imam ja i kakvog imaju moja djeca.
Volim vas <3