0,00  (0,00 kn)

Tvoja košarica

Sigurna kupnja
24. listopada 2019.

Sve se vraća, sve se plaća

Piše Ana Zibar
Sve se vraća, sve se plaća... Poslovica koja je obilježila moje djetinjstvo. Sada kada sam odrasla dodala bi još samo ...a dobro se dobrim vraća. Nekako mi sada ta poslovica u kompletu zvuči ljepše jer mi je prvobitna verzija malo preoštra. Što zapravo želim reći i o čemu vam danas želim pisati... O dobroti, dobroti […]

Sve se vraća, sve se plaća... Poslovica koja je obilježila moje djetinjstvo. Sada kada sam odrasla dodala bi još samo ...a dobro se dobrim vraća. Nekako mi sada ta poslovica u kompletu zvuči ljepše jer mi je prvobitna verzija malo preoštra.

Što zapravo želim reći i o čemu vam danas želim pisati... O dobroti, dobroti koja nas okružuje, dobroti koja je u svemu i svakome oko nas, samo ju treba prepoznati i vidjeti. Život možda nije uvijek najljepši i nažalost neizbježni su oni dani kada se sve nekako čini crno i kada ne vidimo pozitivno i dobro u ničemu, ali čak i u tim danima snagom svoje volje možemo učiniti mnogo za sebe same, ali i za one koji nas okružuju.

Starija gospođa

Na ovu temu me zapravo navela jedna starija gospođa koja se sama tako prozvala, a koju sam imala prilike upoznati u jednom kafiću gdje znam s vremena na vrijeme sjest i raditi dok čekam svog Vita da završi sa školom.

Ta starija gospođa bila je čisti primjer kako u životu ne treba te kako je najlakše živjeti negativno i širiti negativu trujući ne samo sebe, već i sve oko sebe.

Bio je to jedan banalan primjer kojih u danu ima na stotine, ali primjer koji te navede da se zapitaš čemu, čemu biti takav, zar nekome život doista tako mora izgledati? Ali, odgovor je da očito mora, jer je ta osoba to sama izabrala.

Dva muškarca i jedna žena

Pa da više kažem što se zapravo dogodilo. Ja sam kao i svako jutro kada vodim sina u školu, sjela na terasu jednog kafića, otvorila laptop, otvorila rokovnik sa zadacima koje trebam ispuniti i krenula rješavati jedan po jedan, kad nedugo nakon toga za stol do mene sjedaju dva muškarca i jedna žena.

Konobarica prilazi stolu i pita ih što će popiti, muškarci kažu, a žena šuti i pravi se da je ne čuje, konobarica još jednom ljubazno pita gospođu što ona želi, ali gospođa se i dalje pravi da ne čuje, nakon čega konobarica odlazi.

Kada se konobarica vratila poslužila je naručeno muškarcima i krenula do drugih gostiju kafića i u tom trenu se gospođa počela derati tako da ju svi jasno i glasno čujemo - da nju nitko ne pita što ona želi, da je nevidljiva, itd. Na to se konobarica vratila i ponovo joj ljubazno rekla, da ju je pitala dva puta, ali da je bila ignorirana i onda je otišla, na što gospođa vraća da je ona starija gospođa kojoj se treba obraćati s poštovanjem i ne prozivati ju, da je ona obična konobarica i što si ona umišlja tko je ona da tako razgovara sa starijom i finom gospođom.

Ljubazna konobarica

Konobarica sve to stojećki podnese, samo šuti i ode s njenom narudžbom koju joj donese u najkraćem roku i ponovo ljubazno posluži, što je gospođa ponovo ignorirala.

Ja sam stol do sve gledala i nisam mogla vjerovati koliko netko može biti zločest i kako se nekome da tako živjeti, što ga to u takvom ponašanju hrani.

Kasnije sam shvatila da je starija gospođa zapravo vrlo nesretna osoba, koju nitko i ništa na ovom svijetu ne zadovoljava jer je prepričavala neke situacije iz svog života koje je cijela terasa morala slušati koliko je glasno pričala, na što sam se ja na kraju digla i otišla raditi u kafić jer od nje nisam mogla ništa.

Riječi podrške

Došla sam do konobarice i zamolila ju da me obavijesti kada starija gospođa ode jer se od nje ne da raditi te joj rekla da se ne uzrujava, da je dobro postupila i da nije problem u njoj već u životu te gospođe koja je jadna nesretna pa ne vidi ništa i nikoga dobrim.

Konobarici se vratio osmijeh na lice, a ja sam nastavila dalje raditi pokušavajući gospođu izbaciti iz glave, ali mi baš nije išlo, pa sam joj odlučila posvetiti ovaj tekst, zapravo ne samo njoj već i onima koji žive isto tako, u takvim mislima.

Želim vas sve koji ovo čitate podsjetiti na to koliko je život zapravo lijep, bez obzira na sve ovozemaljske probleme, on je lijep! I u svakom danu kakav god on bio možete izvući sigurno barem 10 lijepih stvari koje ste doživjeli. Svaka osoba oko nas koja je dio našeg dana je lijepa, lijepa na svoj jedinstven način, kao i ta konobarica koja je bila tolerantna i koja je bez obzira na uvrede gospođi ipak darovala svoj osmijeh i ljubaznosti i pokušala joj ugoditi.

Prolazne osobe

Svi mi u danu imamo nekoliko takvih prolaznih osoba od kojih nešto možemo primiti, samo trebamo dobro otvoriti oči i upijati, upijati dobrotu oko nas.

Palo mi je i na pamet kako će sad zbog takvih situacija i ta konobarica doći doma i iskaliti se na nekome svome jer joj je dan bio loš, ali nije, umirila se i stavila osmijeh na lice te rekla kako se neće uzrujavati zbog osoba koje to nisu zaslužile. Ja joj se divim jer nije nastavila dalje, dalje s negativom već ju je presjekla i nastavila dalje u pozitivnom tonu.

A to na izboru imamo i svi mi, svaki dan, svaki sat, svaku sekundu... Najlakše je biti neraspoložen, ljut i širiti negativno, dok je puno teže biti nasmijan i pozitivan, ali biti nasmijan i pozitivan kao rezultat daje neopisivo zadovoljstvo koje traje i koje nas gura dalje i jednostavno je neusporedivo s ovim lakšim negativnim putem. Ponekad je prava borba ostati pozitivan i nasmijan, ali isplati se!

Dobro se dobrim vraća

Kada je vremenu za moj posao došao kraj i kada sam se morala vratiti u školu po Vita, otišla sam platiti, ali moj račun već je bio plaćen. Ništa mi nije bilo jasno i samo sam pitala, a tko ga je platio na što sam dobila odgovor-konobarica.

Tek tada mi ništa nije bilo jasno i nisam prihvatila plaćeno, ali nije mi dala platiti i rekla je da je to željela i da joj dopustim barem sada jer jednostavno ima potrebnu platiti moj sok zbog zahvalnosti koju osjeća. Kada sam ju upitala o kakvoj zahvalnosti je riječ, samo je rekla da na ovoj zemlji još postoji dobrih i pozitivnih ljudi kao što ona mene vidi i da za tu pozitivu i osmijeh jedino što može napraviti je platiti sok.

Na kraju sam prihvatila, zahvalila se i opet ostala u svojim mislima koje su sada pak procesuirale ovu zahvalu, koju ja nisam primijetila jer mi nije bilo jasno na čemu je ona zahvalna, pa normalno je da sam joj uputila riječi podrške, svatko bi! Ili možda ne bi?

Svatko ima izbor

Kako god, željela sam se samo osvrnuti na to da u svakom danu ima pozitivnog, ima negativnog, ali na vama je kako će vam dan i život izgledati! Iz svega uvijek možete izvući svijetlu točku, ako to želite i uživati u životu koji je pred vama!

Ne cjepidlačite, ne negodujte, nego prihvatite sve s osmijehom na licu, iščekujući neko dobro, koje je uvijek tu oko nas. Kao i moj sok, kojem se nisam ni najmanje nadala, a bio mi je jasna i jaka poruka koja me s osmijehom gura dalje.

Hvala vam na pažnji i zapamtite sve se vraća, sve se plaća, a dobro se dobrim vraća!

Pusa!

Foto. Alexas_Fotos/PixaBay

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ako ste propustili

26. siječnja 2018.
6. travnja 2018.
Fiksni tečaj konverzije €/kn: 7,53450
Copyright © 2020 Zibar Studio
lockusercartmagnifiercross