Roditelji često svojoj djeci govore da je stramota ako plaču, a posebno se to radi dječacima. Iz tog razloga ta ista djeca počinju skrivati svoje emocije, drže suze u sebi i guše se negativom koja se u njima nakuplja. Iz tog razloga se djeci stvaraju traume! Pustite dijete da plače kada god mu se plače jer je bolje da sve što mu smeta izbaci iz sebe.
Nikada se djetetu ne smije podsmjehivati njegov strah! Svaki strah djeteta je opravdan koliko god nama odraslima on bio smješan, ali za dijete to je nešto veliko i tako to treba prihvatiti. Ono što je na roditeljima kada im se dijete boji je da djetetu pomognu shvatiti njegov strah i da mu pomognu da ga presraste.
Ako dijete nešto ne želi napraviti jer se toga boji, kao primjerice spustit se sa visokog tobogana, koliko god to druga djeca radila vi ne bi smjeli svoje dijete tjerati da radi to isto sa mo zato što to i drugi rade. Pustite dijete da kaže ne ako nešto ne želi i ako se sa tim ne osjeća ugodno.
Ako ćete forsirati da dijete napravi nešto s čim se ne osjeća ugodno rušit ćete njegovo samopouzdanje. Radije dijete poslušajte, razgovarajte s njim i recite mu zašto mislite da to može napraviti i objasnite mu kako da to napravi. Ako i dalje ne želi, pustite ga! Nikako ga nemojte ismijavati nego pustite dijete da to napravi tek onda kada se ono osjeća spremno.
Bitno je samo da osjeti da ima podršku svojih roditelja i da zna da roditelji vjeruju u njega, a uz takav stav dijete će se puno prije opustiti i biti će još sretnije kada napravi nešto za što je smatralo da ne može.
Foto: Langll/Pixabay